U nadi koja sramote ne zna
Lagano, nemo. K'o noć kad dođe...
Govori pesmo! Večnosti tesna,
Reci mi kuda od mene pođe;
Kad samo tvoj poljubac kisi
U ovim mutavim mojim ustima
Potpuno čista, podla pustinja
I nemam glasa, nemam ni ime.
2
Širim ti ruke, zovem te, tražim
I opet blizu, kraj srca dahne
Al' ništa! Još samo tešim se, snažim
Brljam po nadi što samo prah je.
Privijam te, drmusam, budim,
Od tebe pesmo, samo plač osta!
Sada si samo gadura prosta
Lažima zlatnim što srce slama.
3
Gde je sad moja voljena, svesna
Večita mladost, igra na žici
Pijana sreća od sreće trezna
Što skida krila nebeskoj ptici
Kuda se delo, kuda se skrilo
Uzglavlje tvoje, lepoto bela
Nekada dete moćnoga vrela
Za novu ludost krvi je malo.
Hoću i želim bedu da dražim
Ranu da kopam bodežom tankim
Nad tvojim hirom da bdijem, stražim
Za tvoje usne, za dodir slatki
Samo da ljubim lelujav, gizdav
Osmejak tihi šapatu sličan
O kojoj pričam ( o kojoj pričam!)
Samo je hodnik do večnog mraka.
5
I samo tebe prokleta droljo
Mogu i umem da dobro služim
I ovo zrno što zovem voljom
Ljubavi tvojoj hoću da pružim
Kosi me bludi, neka te kunem
Što prošla si mi tik pored vene
I sada opljačkan, siroma' venem
Dok mi se reči gube i suše.
No comments:
Post a Comment