Večna pesma

Hodaj ispred mene, graciozna moja
Uvek tebi vuče me obris nespokoja
Širim ruke, zovem te mirišem ti kosu
A ti štiklom udaraš, bežiš po kosmosu.

I uvek mi uteci, nikad mi se ne daj
Ni reči mi ne veruj, ispred sebe gledaj
Da te pogled sablasni, divnu ne zaledi
Da te nemam ljubljenu i golu, u bedi.

A kad tkana milošću, putanja odredi
Za trenutak pogleda spram tebe da sedim
Celiv ću ti vatreni baciti u zene
I u liku čoveka izgubićeš mene

Kraj obale šetaš se, čekaš svoga kralja
Koncem uzdah obojiš k'o itačka švalja...
Tu sam...dva- tri koraka od nebeskog svoda
Nepoznat i zaljubljen, iza tebe hodam.

1 comment: